![]()
Ovdje su istaknuti samo najzanimljiviji projekti, zbog svojeg povijesnog značenja ili neke važne uloge u razvoju SETI istraživanja. Ima još mnogo nespomenutih projekata, trajanja od 1 do 10-ak godina, privatnih izvora financija, ali bez ikakvog značajnijeg otkrića.
Ozma projekt

Prvi službeni projekt kojim su započela istraživanja za drugim
izvanzemaljskim civilizacijama (tada se još ne upotrebljava akronim "SETI"),
započeo i završio 1960. god. (dobio je ime
po zemlji iz priče o Čarobnjaku iz Oza). Na projektu je radio Frank
Drake (desno), a promatrale su se dvije zvijezde: Tau Ceti iz zviježđa Cetusa i Epsilon Eridani (iz Eridanusa), udaljene oko 11
svjetlosnih godina, u prosjeku iste starosti kao Sunce. Tražio se bilo kakav inteligentni
signal (poput niza prim brojeva) na frekvenciji od 1420 MHz
(frekvencija vodikovog atoma valne duljine 21 cm) - prvo spominjanje "waterhole"
raspona frekvencija - raspona između H i OH zračenja. Jedini rezultat bila je jedna
lažna uzbuna zbog tajnog vojnog projekta koji je emitirao signale na istoj, inače
zabranjenoj frekvenciji. Projekt je rađen na opservatoriju NRAO (National Radio Astronomy
Observatory), teleskopom promjera 85 stopa, u Green Banku.
Projekt Cyclops
Projekt
Cyclops je samo mrtvo slovo na papiru - drugim riječima, nikad nije ostvaren. Zamisao je
potekla od Johna Billinghama godine 1971. Ideja: 1500 teleskopa,
promjera po 90 m,
cirkularno poredanih i svi se pomiču
sihronizirano. Cilj: tražiti bilo kakav oblik izvanzemaljske inteligencije. Takav ogroman
niz teleskopa mogao bi otkriti izuzetno slabe signale iz udaljenih dijelova svemira. Sa
druge strane, bio bi izrađen i dovoljno jak transmiter za slanje odgovora. Billingham,
zajedno sa Barney Oliverom iz Hewlett
Packard kompanije, napravili su opsežnu studiju o projektu, gdje se među ostalim
spominje i vjerojatnost postojanja galaktičkog društva kultura od koje svaka
civilizacija ima koristi od neke druge. Projekt bi koštao tadašnjih 10 milijardi US$.
Iako nisu imali uspjeha, Billingham i Barney su po prvi put uspjeli zainteresirati NASA-u
za mogućnost izvanzemaljske napredne civilizacije.
HRMS
NASA Microwave Observing Projec (MOP)
ili NASA High Resolution Microwave Survey
(HRMS) projekt je državne organizacije za
traženje ET oblika inteligencije.
Projekt se planira od 1978. god., a NASA (National Aeronautics and Space
Administration) ga započinje 1992. godine,
promovirajući istraživanje sa uvjerljivo najružnijim logotipom u povijesti SETI-ja. U
cijelosti je koordiniran preko Solar System Exploration Division odjeljka NASA-a. Sastoji
se od dva elementa: All-sky survey (ASS -
Pretraživanje cijelog neba) i Targeted search
(TS - Ciljano istraživanje). Oba elementa koriste digitalne analizatore spektra (MCSA -
multichannel spectrum analyzer - koji dijeli ulazne radio signale na još dodatnih 14
milijuna uskopojasnih kanala, ali i kombinira nove signale od nekoliko susjednih) te
opremu za automatsku pohranu i procesiranje pretraženih dijelova neba.
All-Sky Survey, kooordinirano preko JPL (Jet Propulsion Laboratory), pretražuje sjevernu i
južnu hemisferu u rasponu frekvencija od 1000 do 10.000 MHz, uz slijepo i nekontinuirano
istraživanje frekvencija i do 25.000 MHz, zbog vjerojatnosti da postoje civilizacije koje
emitiraju i na tako visokim frekvencijama. Koriste se 24-metarske antene Deep Space Networka. Targeted Search koordinirano preko Ames Research centra, je visokoosjetljivo traženje slabih
signala sa zvijezda sličnim Suncu na udaljenosti do 100 svjetlosnih godina. Cilj
istraživanja je dokazati hipotezu da napredne civilizacije koriste mikrovalno područje
radio spektra za komunikaciju i da su današnji radio teleskopi dovoljno snažni da to
zračenje otkriju. Istražuje se na frekvenciji od 1000 - 3000 MHz, a koriste se najveći
teleskopi poput 305-metarskog Arecibo teleskopa, Parkes antene (64 m) u Australiji i
NRAO antene (42 m) u Green Banku.
Projekt je započeo 12.10.1992. simultano u Goldstone Deep Space Communications kompleksu u Kaliforniji (ASS) i Arecibu u Puerto Ricu (TS). Arecibo je usmjeren na zvijezdu Gliese 615.1A, a Goldstone antene su počele pretraživati mali dio neba oko spomenute zvijezde. Do listopada 1993. god. obje su ekipe dobro napredovale u istraživanjima; za to vrijeme američki Kongres ukidaj financijsku potporu (oko 12 milijuna US$) NASA-i jer unutar istraživanja unutar godine dana nisu dala nikakve rezultate (iako je samo planiranje je trajalo punih deset godina). Projektu prijeti propast (veliki financijski gubici savršene opreme). Budući da su većinu znanstvenika i inžinjera u Ciljanim istraživanjima činili ljudi SETI Instituta, Institut se nalazi u jedinstvenoj situaciji da otkupi cjelokupnu opremu i koristi je za svoja istraživanja. NASA gasi svoj projekt, a SETI Institut dodaje vlastitih 7.5 milijuna $ da preuredi i dovrši opremu i preseli je na Parkes Opsevatorij u Australiji. Tamo započinje rad kao projekt Phoenix.
Suitcase SETI - Sentinel - META SETI
1981. god. Jill Tarter i Paul Horowitz na Ames Research
Center konstruiraju visoko rezolucijski SETI spektrometar (uređaj koji
raščlanjuje snop elektromagnetskih valova na manje "trake" i mjeri valnu
duljinu svakog vala) za analizu velikog broja kanala (128.000)
sa različitim frekvencijama simultano u obje polarizacije.
Komponente za spektrometar se rade kao portabilne, tako da se mogu
pakirati u tri male kutije i ručno prenijeti na bilo koji teleskop. Sistem - koji Paul
naziva Suitcase SETI - prebacuje se prvo na
Arecibo opservatorij 1982., gdje pretražuje zračenje 250 zvijezda na 131.000 ekstremno
uskih radio kanala, a zatim se 1983. god. vraća na Harvard.
Projekt se 1983. god. preimenuje u Sentinel: komponente spektrometra se rekonfiguriraju i postavljaju na 25-metarski Harvard/Smithsonian radio teleskop (desno) na Oak Ridge opservatoriju sveučilišta. Uz sponzorstvo The Planetary Society pretražuje se vidljivo nebo na valnoj duljini od 21 cm - do 1985. god. Sentinel projekt predstavlja prethodnika za napredniji projekt META.
META (Megachanell ExtraTerrestrial Assay) projekt traje od 1985 - 1994. god. Od 128.000 kanala, koliko ih je imao Suitcase SETI, on prelazi na 8.4 milijuna. META pretražuje nebo sjeverne hemisfere (deklinacije -30 do +60 stupnjeva) sa Harvard/Smithsonian radio teleskopom promjera 26 m. Za inteligentne signale se očekuje sa stižu na zemlju sa razmakom u frekvenciji. Ne postoji način da se predvidi kako će se frekvencija mijenjati ako se ne zna kako se kreće matična zvijezda. Tako se poruka poslana na 1420 MHz može promijeniti na više ili niže dok stigne na Zemlju. META projekt koristi mnogo širi bandwith od Sentinel projekta, pretražujući osnovnu frekvenciju (1420 Mhz) i njoj susjedne sa vrlo malim razmacima. Svaki potencijalni kandidat promatra se oko 2 minute. U toku projekta analizirano je 60 bilijuna kanala, a nađeno je 37 kandidata. Projekt je sponzoriran od strane The Planetary Society i drugh nezavisnih donatora (redatelj Steven Spielberg je dao 100.000 US$). Projekt META je zamijenjen naprednijim i aktualnim projektom Harvard SETI grupe - projektom BETA. Opaska: uz projekt BETA južnu emisferu pretražuje program META II, na "Instituto Argentino de Radioastronomia", koristeći patentiranu opremu META projekta.