Phoenix je glavni projekt SETI Instituta, a zasad i najveći SETI projekt uopće. Cilj samog projekta je jednostavan: pronaći dokaze inteligencije u svemiru. Radi se sistematsko pretraživanje oko 1000 susjednih, Suncu sličnih zvijezda, prosječne udaljenosti oko 150 svjetlosnih godina. 

Nakon što 1993. god. američki Kongres naglo prekida 58 milijuna US$ vrijedan NASA-in SETI projekt, HRMS, ostaje neiskorištena oprema, a niti 1/1000 predviđenog istraživanja nije provedeno (nakon planiranih 10 godina, svega jedna godina istraživanja). NASA prepušta korištenje te sofisticirane opreme inžinjerima i znanstvenicima SETI Instituta, što otvara novi, potpuno privatno financirani projekt. Prva promatranja započinju potkraj 1995. god. na Parkes radio teleskopu (desno) u Novom Južnom Walesu, Australija (najvećem radio teleskopu na južnoj hemisferi, 64-metarskog promjera) i traju pet mjeseci. Instrumente prekinutog NASA programa (samo jednog dijela, doduše - opreme Ciljanog Traženja ili Targeted Search System - TSS) bilo je potrebno adaptirati i preurediti. Udvostručuju se postojeći digitalni spektrometri (aparati za detekciju elektromagnetskih valova), tako da je ukupan broj simultano pretraživih frekvencija 57 milijuna. Na spektrometru se nalazi posebno računalo sposobno automatski prepoznavati nekoliko tipova signala. Pored spektrometra, adaptira se i hardware (na Parkesu se koristila Hewlett-Packard 9000/735 radna stanica sa 4 X-terminala, uglavnom za grafički prikaz podataka). Uz Parkes koristi se i  manja, Mopra antena (22 m u promjeru), oko 200 km sjeverno od Parkesa (lijevo dolje), na kojoj se nalaze dva prateća detektora i kontrolni kompjuter, tzv. FUDD (Follow Up Detection Device), povezan sa matičnim stanicom na Parkesu; sve to u svrhu provjeravanja svih signala koji su potencijalni kandidati. Sva stručna i kompjuterska oprema Phoenixova TSS-a nalazi se u mobilnom upravljačkom kontejneru (Mobile Research Facility, MRF), prikazanog na slici.

Frekvencije koje pokriva TSS pokriva su u najtišem, mikrovalnom dijela spektra, između 1200 i 3000 MHz. Pretraživi spektar se cijepa na uskopojasne signale (1 Hz). Svaki signal se promatra najmanje 300 sekundi. Logično je za pretpostaviti da se obrađuje velika količina podataka, ali pohranjuje se vrlo malo (oko 2000 od 56 milijuna obrađenih kanala). Podaci zahtijevaju velike kapacitete za pohranu, ili ako se pohranjuju teško se kasnije može potvrditi neki kandidat. Zbog toga TSS radi u near real-time modu, 24 sata na dan. Za vrijeme rada u Australiji, napravljeno je oko 20.000 opservacija (uspješnih pretraživanja unutar spektra širine 10 MHz).

Nakon obavljenih istraživanja u 1995., svi prijemnici, MRF i ostala oprema TSS-a se sele u Kaliforniju, gdje se u Institutu nadograđuju i usavršavaju, tako da omogućuju automatsko pretraživanje bez kontrole asistenata.

Godine 1996. sistem se seli u NRAO - National Radio Astronomy Observatory, Green Bank (desno dolje). Tamo se promatra sjeverna hemisfera pomoću 43-metarskog radio teleskopa (nekoliko stotina metara udaljenog od mjesta prvog SETI programa, projekta Ozma). Antena u Woodburyu koristi se kao kontrola. Uz rad na projektu, promatraju se i četiri područja META projekta (projekt Planetary Society), što povećava osjetljivost tog projekta na kratko vrijeme. Nažalost, bez rezultata.

Sredinom 1998. oprema se seli na Arecibo opservatorij, najveći radio teleskop (305 m promjera), koji i sam prolazi rekonstrukcije radi povećanja osjetljivosti. Na Arecibu se planira rad do 2001. god., kada se očekuje završetak projekta. SETI Institutu se odobrava korištenje dugotrajnih intervala za promatranje, na štetu manjih projekata. Poput Mopra antene, i Arecibo teleskop koristi vrlo osjetljiv 76-metarski Lovell radio teleskop u Jodrell Banku, Engleska (lijevo) kao dodatnu kontrolu rada. Nakon Areciba, a prije kraja projekta, moguće je još korištenje Nancay teleskopa u Francuskoj.

Godišnji izdataci za Phoenix su visoki: između 4 i 5 milijuna US$. Rad omogućuju privatne donacije poznatih osoba iz svijeta kompjuterskog biznisa: W. Hewletta i D. Packarda (osnivača Hewlett-Packard co.), G. Moora - suosnivača Intela, Paula Allena - suosnivača Microsofta, ali i donacije mnogih SETI entuzijasta, koji na ovaj način pomažu program.

Sve informacije o projektu mogu se dobiti na e-mail adresi: phoenix_info@seti-inst.edu.