SKA stoji za Square Kilometre Array. Riječ je o novoj generaciji radio teleskopa velikih površina - točnije - jednog kvadratnog kilometra. Na ideji međusobno surađuju, ali planiraju rad i na (vlastitim) projektima Nizozemska (SKAI - Square Kilometre Array Interferometre), Kanada (SKA, Square Kilometre Array), Kina (LT, Large Telescope ili KARST, Kilometre square Array Radio Synthesis Telescope) i Australija (1kT - 1 kilometer telescope - nemojte pomiješati sa 1hT). Iz USA  je došao samo prijedlog o nazivu OSKAR (One Square Kilometer ARray). To je prva ideja o projektu o kojoj se razmišlja i na njoj radi međunarodno (dosad su svi projekti rađeni unutar neke države: doduše amaterski projekt poput Argusa ili SETI@home uključuju međunarodno sudjelovanje, ali na razini pojedinca).

Osjetljivost se radio teleskopa od 1940., kada su se počeli upotrebljavati, povećala za oko 100.000 puta. Stoga je 1997. održan kongres u Sydneyu, na CSIRO Australia Telescope National Facility, gdje su radio astronomi iz deset država razgovarali o konceptu radio teleskopa budućnosti.Za izgradnju teleskopa nove generacije, ili više njih, predložen je veliki je broj različitih ideja, svaki sa svojim prednostima i nedostacima.

Uobičajeni radio teleskop ne može pretraživati cijelo nebo odjednom. Zbog položaja svog tanjura i fokusa, može ciljati samo na jednu točku. Do točke vodi teleskopska "zraka". Svi veliki teleskopi (Arecibo, Harvard/Smithsonian, Parkes) imali su samo jednu zraku. Poboljšanja na teleskopu mogu omogućiti pregledavanje 10-15 puta više zraka, čime se ostvaruje simultano pretraživanje isto toliko puta više točaka neba.

Nova generacija bi trebala daleko veću osjetljivost, otprilike 20 puta veću od današnjih najjačih teleskopa samo da bi se vidjele galaksije u ranim fazama stvaranja. Teleskopi sutrašnjice trebali bi, po zaključcima radio astronoma,  imati osjetljivost dva reda veličine veću nego današnji. Takva osjetljivost je ostvariva teleskopom površine 1.000.000 kvadratnih metara - jednog kvadratnog kilometra, što bi ga učinilo oko 100 puta jačim od VLA postava u Novom Meksiku (na slici - uočite mogućnost širenja međusobne udaljenosti teleskopa putem šina).

Izgradnja takvog teleskopa moguća je spajanjem niza manjih tanjura: teleskop ne bi imao pokretnih dijelova - pretraživanje neba i zrake bi se određivale elektronski. Također je nužno da se pokriva što veći raspon valnih duljina - od 30 MHz do 20 GHz (sadašnji teleskopi rade obično u rasponu 200 Mhz - 2 GHz).

Za SETI istraživanja takav teleskop bi bio više nego dobar. Uostalom, na sličnoj ideji se bazira i projekt SETI Instituta 1hT. Teleskop površine kvadratnog kilometra imao bi 400 puta veću sposobnost sakupljanja i analize zračenja od Parkes teleskopa, za vrijeme provođenja Phoenix projekta.

Gruba pretpostavka cijene bila bi oko 500 milijuna US$. Procjenjuje se da bi za izgradnju samo prototipa od niza antena bilo potrebno oko 5 god. Također, jednom započeta gradnja ne bi trebala stati jer bi unazadila samu struku radio astronomije, koja bi i dalje koristila "stare" teleskope znajući da su ima mogućnosti slabe i da postoji ideja i projekt gradnje 100 puta jačeg teleskopa. Pretpostavljeno vrijeme izgradnje barem jednog SKA bilo bi oko 15 god., odnosno do 2010. god.