Carl Edward Sagan (1934. - 1996.) rođen je 9. studenog 1934. god u Brooklynu, New York. Diplomira fiziku na Cornell sveučilištu 1956. god., a 1960. doktorira astronomiju i astrofiziku na Sveučilištu u Chicagu. Neko vrijeme predaje na Harvardu, a zatim se 1971. vraća na Cornell sveučilište u Ithaci sa titulom "David Duncan" profesora astronomije i svemirskih znanosti te direktora Laboratorija za planetarna istraživanja. Na Cornellu predaje i u dodiplomskom i postdiplomskom studiju.

Kao veliki zagovornik svemirskih istraživanja, predvodi ili sudjeluje u ostvarenju nekih projekata NASA-e za istraživanje Sunčevog sustava: misije Marinera 9, kojom dobivamo prve slike pustinjskog svijeta Marsa, zatim letjelice Viking koje se spuštaju na tlo Marsa u potrazi za oblicima života na crvenom planetu; misije Pioneer i Voyager letjelica, koje prve prikazuju vanjske planete Sunčevog sustava sa satelitima te Galileo sonde koja još ispituje i daje vrlo detaljne podatke o Jupiteru i njegovim terestrijalnim satelitima.

Pored sudjelovanja u velikim NASA-inih istraživanjima, Saganov rad, usmjeren prema temama koje otvaraju nove spoznaje o drugim planetama, otvara nam novo poglavlje razumijevanja uloge Zemlje u kozmosu: u svojim radovima dokazuje postojanje efekta staklenika na Veneri i njezinog intezivnog pregrijavanja; sezonske promjene na Marsu ; postojanje organskog aerosola u atmosferi Titana (Saturnovog mjeseca), vrlo sličnog Zemljinom (taj zapanjujući rad potvrđen je informacijama poslanih od sondi Voyager 1 i 2); piše o prisustvu molekula u svemirskim prostranstvima temeljenim na ugljiku , koje mogu biti prekursor života na Zemlji ... Svoja istraživanja prikazuje u više od 600 znanstvenih radova, popularnih članaka i knjiga.

Saganov duh se ne zaustavlja samo na proučavanju definitivnog svemira, Sunčevog sustava koji nas okružuje i o kojemu se trudimo što više znati, ali i drugih zvijezda i njihovih mogućih planeta. Nepoznato područje egzobiologije - grane biologije koja se bavi mogućim oblicima života na drugim planetama, postaje glavni oblik njegovog profesorskog rada na Cornellu. Potaknut razmišljanjem o drugim Zemljama, drugim civilizacijama i komunikacijom s njima, Sagan u sklopu misije Pioneera 10 i 11 sastavlja ploču sa pozdravnom porukom Zemljana. Sonda Pioneer danas putuje prema zvijezdama sa pozdravom plave planete. (Kasnije, unutar Voyagerove misije, uz pomoć Drakea i Horowitza snima mnogo sofisticiraniji oblik signala inteligentnog života na Zemlji. Voyagerova misija je također gotova, i sonde sada tiho plove prema rubu Sunčevog sustava, u prostranstva svemira.) Ne zaustavljajući se samo na pozdravnim porukama preko službenih NASA-inih misija, zajedno sa mnogim istomišljenicima (prof. Horowitzom sa Harvarda) potiče razvoj projekata koji koriste radio teleskope za detekciju inteligentnih signala iz dubina svemira.

Jedan je od suosnivača The Planetary Society - organizacije koja podržava najveće projekte istraživanja izvanzemaljskih inteligentnih signala u radiovalnom spektru i, zajedno s Ruskim i Francuskim svemirskim udrugama, ispitivanja za istraživanje Marsa mobilnim robotskim sondama. Istaknuti je znastvenik-gost u JPL (Jet Propulsion Laboratory) u Kaliforniji te pomoćni urednik Parade časopisa, gdje pored znanstvenih članaka piše i o mijelodisplaziji, svojoj dvogodišnjoj bolesti od koje na kraju i umire.

Unatoč brojnim počasnim članstvima, koordiniranju velikim projektima, predsjedničkim funkcijama u brojnim udrugama, Saganova najveća sposobnost bila je prenošenje svoje goleme erudicije o kozmosu običnom čovjeku, pojednostavljenim primjerima i razumljivim rečenicama. Primjerice, poznat je njegov Kozmički kalendar, u kojem jedna kalendarska godina traje od Velikog Praska do zadnjih godina dvadesetog stoljeća. Zahvaljujući takvom pristupu, njegovepublikacije dočaravaju isto uzbuđenje raznim otkrićima kakvo i on sam osjeća. Njegova TV serija Kozmos, temeljena na istoimenoj knjizi (1980) postaje iznimno popularna - prikazana je u 60 država, vidjelo ju je otprilike 500 milijuna ljudi. Serija je dobila nagrade Emmy i Peabody. Prije serije napisana spomenuta knjiga bestseler je 70 tjedana po listi The New York Times časopisa, a u Engleskoj je najuspješniji znanstveni bestseler svih vremena. Po iznimnom romanu Kontakt Warner Bros. snima 1997. istoimeni film, uz koprodukciju koautora i supruge Ann Druyan.

Od dvadesetak knjiga koje je napisao, teško je izdvojiti najbolje:

• Intelligent Life in the Universe
• The Murmurs of Earth
• The Cosmic Connection (1973)
• Broca's Brain (1974)
• Other Worlds (1975)
• The Dragons of Eden, za koju dobija Pulitzerovu nagradu 1978.
• Cosmos (u suradnji s Ann Druyan) (1980)
• Contact (roman, 1985)
• Shadows of Forgotten Ancestors (u suradnji s Ann Druyan, 1992)
• Pale Blue Dot - A Vision of the Human Future in Space (1995)
• The Demon-Haunted World (1995)
• Billions and Billions: Thoughts on Life and Death at the Brink of the Millennium (1997, izdana post mortem)

Dobitnik je mnogih medalja: od NASA-e - za Izuzetna Znastvena Dostignuća, dva puta za Istaknuto Javno Djelovanje i NASA Apollo Achievement nagrade. Među ostalim nagradama i priznanjima su John F. Kennedy Astronautics Award Američkog Astronomskog Društva; Explorers Club 75th Anniversary Award; Konstantin Tsiolkovsky Medalja Sovjetske Kozmonautske Federacije; Masursky AwardA Američkog Astronomskog Društva. Primio je i Public Welfare Medal, najvišu nagradu National Academy of Sciences.

Sagan je bio predsjednik Division of Planetary Sciences Američkog Astronomskog Društva, predsjednik Planetology Section Američke Geofizičke Unije te predsjedatelj Astronomy Section Američkog udruženja za napredak nauke. Tijekom 12 godina radio je kao urednik Icarusa, profesionalnog magazina posvećenog planetarnim istraživanjima. Dobitnik je 22 počasna doktorata raznih američkih sveučilišta.

U travnju 1995. god. dobija transplantat koštane srži zbog bolesti od koje boluje posljednje dvije godine života - mijelodisplazije - jednog oblika anemije. Unatoč bolesti radi kao mentor dodiplomcima i postdiplomcima, do listopada 1996. kada zbog komplikacija iznenada biva prebačen u Seattle. Umire od pneumonije 20. 12. 1996., u 62. godini života, u Fred Hutchinson Cancer Research Centru u Seattleu.

Carl Sagan nikad nije izgubio entuzijazam za svoja istraživanja podrijetla života na Zemlji, ili za potragu za signalima nezemaljskih civilizacija. Bez obzira što nikakav signal još nije uhvaćen, uživao je u pohlepi prema zadacima i idejama koji su daleko od onih koje današnja znanost može ponuditi. U posljednjem poglavlju njegove zadnje knjige osvrće se prema ekstraterestrijalnim civilizacijama - kakve bi mogle biti i kako bi mogle komunicirati.

Mars Pathfinder, sonda za ispitivanje Marsa, kojeg je Sagan najintezivnije proučavao od terestrijalnih planeta, sletjela je 4.7.1997. na površinu Marsa. Sonda se sastoji od Mars Pathfinder Rovera i Mars Pathfinder Landera. Potonji je, zbog iznimnih zasluga Carla Sagana u ispitivanju svemira uopće, preimenovan u Dr. Carl Sagan Memorial Station.