Arecibo opservatorij, smješten u prirodnoj kotlini u blizini Puerto Rica, pod nadležnošću je NAIC (National Astonomy and Ionosphere Centar) i Cornell sveučilišta. Opservatorij je svakako specifičan: disk (tanjur) teleskopa "leži" u dolini, a oko njega se nalaze tri velika nosača, na kojima se je detektor signala, tzv. feed - na slici lijevo - koji skuplja zračenje sa tanjura. [Želimo li to sve reći pravilnim izrazima, tanjur je zapravo kolektor, a feed je antena. Toliko.] Opservatorij se koristi, pored osnovnih potreba, uglavnom za detekciju radio signala koji dolaze iz dubine svemira. Ako su takvi signali pravilni (imaju pravilnu valnu duljinu i frekvenciju), postoje dvije mogućnosti: ili da je došlo do otkrića još jednog pulsara (zvijezde koje se okreću velikim brzinama i odašilju zračenje samo u jednom smjeru), ili da netko pokušava poslati signal. Opservatorij se koristi za traženje signala, i samo jednom je, do sada, sa njega poslana poruka o inteligentnom obliku života sa ruba Mliječnog Puta. Imate li vremena (i bandwitha), poslušajte zvukove noći u dubokim šumama oko Areciba (RealAudio, 1.51 MB).

Sa Areciba je emitiran 16.11.1974. godine radio signal prema kuglastom skupu galaktike M13 (Messier 13), u sazviježđu Herkulesa, koja se nalazi na udaljenosti od oko 25 000 svjetlosnih godina od galaktičke ravnine Mliječnog Puta. Signal je sadržavao smislenu poruku. Poslan u binarnom obliku, a grafički je prikazan lijevo. Sadržavao 1.679 bitova informacije, tj. 1.679 jedinica i nula (jedine dvije znamenke u binarnom brojevnom sustavu). Broj 1.679 umnožak je dvaju prim brojeva (djeljivih samo sa sobom i sa jedan), 73 i 23. To upućuje da signal treba kombinirati u tablicu veličine 73 x 23 polja. Ako se napravi tablica od 73 stupca, svaki dugačak 23 bita (23 polja), dobije se besmisleni uzorak. Naprotiv, složi li se tablica od 23 stupca, a da svaki sadrži 73 polja, i zamijene li se jedinice i nule crnim i bijelim poljima, dobija se c/b slika prikazana lijevo (ova je u boji radi lakšeg razumijevanja).

Objašnjenje: prvi red (bijelo) objašnjava način binarnog brojenja (brojke od 1 do 10). U drugom (crveno) se nalaze atomski brojevi kemijskih elemenata vodika, ugljika, dušika, kisika i fosfora, elementarnih atoma u živom svijetu. Treći red objašnjava (zeleni i plavi blokovi) nukleotide i dvostruki heliks DNA koja završava tik iznad crvenog stvorenja, ukazujući na vezu među njima. Okomiti bijeli blok, unutar binarne DNA, predstavlja broj nukleotida u genima crvenog stvorenja (ispod), njih oko 4 milijarde. Visina stvorenja je broj lijevo (bijelo), u jedinicama valne duljine 12,6 cm (vodika). Ukupan broj populacije nalazi se desno (plave okomite pruge). Planetarni sustav stvorenja prikazan je žuto, pri čemu se ističe treći planet, točno ispod stvorenja jer za njega ima posebno značenje. Ljubičasto je prikazan teleskop koji je odaslao poruku, sa opisanom veličinom u horizontalnoj liniji ispod (bijelo). Sama poruka poslana je u crno-bijeloj varijanti (u binarnom obliku, pomoću jedinica i nula). Slika poruke je, kao što je spomenuto, u bojama za jednostavije objašnjenje (uočite recimo da su brojke prikazane bijelom bojom), a link je na c/b varijantu s objašnjenjima dijelova poruke na engleskom.

Poruku je kreirao Frank Drake, profesor astronomije i astrofizike na University of California, Santa Cruz (danas predsjednik SETI Instituta), i poslao je prvo Carlu Saganu, koji je otkrio točno značenje svih simbola, bez uputa. Poruka nažalost nije emitirana na magičnoj frekvenciji od 1420 MHz (valna duljina 21 cm), iako je to jedini pretpostavljeni način slanja poruke, kao što je objašnjeno u uvodu. Poslana je na frekvenciji od 2388 MHz, i to samo zato jer bi za slanje na 1420 Mhz trebalo u potpunosti preurediti transmiter, što bi koštalo milijune dolara. Prije puštanja poruke, inžinjer na opservatoriju H. Cross pronašao je još jedan skriveni, neplanirani oblik komunikacije: prvih šest tonova poruke u Morseovoj abecedi kaže: Hi (engl. "bok").

Iako je poruka sa Areciba jedina poslana namjerna u svrhu svjedočenja inteligentne civilizacije u Sunčevom sustavu, Zemlja neprestano odašilje signale u radio spektru, i to od prvih radio i TV emisija dalekih tridesetih godina. Ti su signali bili vrlo slabi, i smiješni da se nazovu "porukom planete Zemlje", ali do danas oni su prešli udaljenost od oko 60 svjetlosnih godina. Ako se neka inteligentna civilizacija nalazi na toj udaljenosti i ima dovoljno jake prijemnike, dobila je poruku o dalekoj naprednoj inteligenciji.